Studija pokazala da ova vještina može usporiti starenje mozga

Osim fizičkih promjena, kao što su smanjena snaga ili sporije kretanje, mnogi stariji ljudi imaju teškoća s pamćenjem, pažnjom i svakodnevnim zadacima.

Istraživači su godinama pokušavali razumjeti zašto neki ljudi ostaju mentalno oštri, dok kod drugih dolazi do bržeg propadanja. Jedna ideja koja privlači sve veću pozornost je višejezičnost, odnosno sposobnost govorenja više od jednog jezika.

Kada netko zna dva ili više jezika, svi ti jezici ostaju aktivni u mozgu. Svaki put kada višejezična osoba želi govoriti, mozak mora izabrati pravi jezik i spriječiti da drugi ometaju. Ova stalna mentalna vježba djeluje kao svakodnevni trening mozga.

Biranje jednog jezika, potiskivanje drugih i prebacivanje između njih jača mreže u mozgu koje sudjeluju u pažnji i kognitivnoj kontroli. Istraživači vjeruju da taj stalni mentalni napor tijekom života može pomoći u zaštiti mozga kako stari.

Studije koje uspoređuju dvojezične i jednojezične osobe sugerirale su da ljudi koji koriste više jezika mogu zadržati bolje kognitivne sposobnosti u starijoj dobi. Međutim, rezultati se razlikuju od studije do studije. Neke su pokazale jasne prednosti za dvojezične osobe, dok druge nisu pronašle značajnu razliku.

Nova velika studija sada nudi jače dokaze i važan uvid: poznavanje jednog dodatnog jezika izgleda korisno, ali poznavanje više jezika djeluje još bolje, piše Science Alert.

Studija je analizirala podatke više od 86.000 zdravih odraslih osoba u dobi od 51 do 90 godina iz 27 europskih zemalja. Istraživači su koristili pristup strojnog učenja, što znači da su obučili računalni model da prepozna obrasce među tisućama podataka. Model je procjenjivao koliko netko izgleda staro na temelju svakodnevnog funkcioniranja, pamćenja, razine obrazovanja, kretanja i zdravstvenih stanja poput srčanih bolesti ili gubitka sluha, prenosi Nova.rs.

Usporedba ove „predviđene dobi“ sa stvarnom dobi osobe stvorila je ono što su istraživači nazvali bio-bihevioralna dobna razlika. To je razlika između toga koliko je netko stvarno star i koliko star djeluje na temelju svog fizičkog i kognitivnog profila.

Negativna razlika značila je da osoba djeluje mlađe nego što je njezina biološka dob. Pozitivna razlika značila je da osoba djeluje starije.

Tim je zatim ispitao koliko je svaka zemlja višejezična, analizirajući postotak ljudi koji ne govore dodatni jezik, jedan, dva, tri ili više jezika.

Zemlje koje su se izdvojile bile su Luksemburg, Nizozemska, Finska i Malta, gdje je govorenje više jezika uobičajeno. Zemlje s malom višejezičnošću bile su, između ostalog, Velika Britanija, Mađarska i Rumunjska.

Više jezika - manji rizik

Ljudi koji žive u zemljama gdje je višejezičnost česta imali su manji rizik pokazati znakove ubrzanog starenja. S druge strane, jednojezični govornici češće su djelovali biološki starije nego što je njihova stvarna dob. Čak i samo jedan dodatni jezik činio je značajnu razliku.

Poznavanje više jezika stvaralo je još jači učinak, što sugerira odnos koji ovisi o „dozi“, u kojem svaki dodatni jezik pruža dodatni sloj zaštite.

Ovi obrasci bili su najsnažniji među ljudima u kasnim sedamdesetim i osamdesetim godinama. Poznavanje dva ili više jezika nije samo pomagalo; ono je pružalo vidljivo snažniju zaštitu od starenja i gubitka funkcija. Stariji višejezični odrasli činilo se da posjeduju neku vrstu urođene otpornosti koju njihovi jednojezični vršnjaci nisu imali.

Bi li ovo moglo jednostavno odražavati razlike u bogatstvu, obrazovanju ili političkoj stabilnosti među zemljama? Istraživači su to testirali podešavanjem za desetke nacionalnih faktora, uključujući kvalitetu zraka, migracijske stope, rodnu nejednakost i politički ambijent.

Čak i nakon ovih podešavanja, zaštitni učinak višejezičnosti ostao je konstantan, što sugerira da iskustvo učenja jezika doprinosi nečemu jedinstvenom.

Iako studija nije izravno ispitivala mehanizme u mozgu, mnogi znanstvenici tvrde da mentalni napor potreban za govorenje više od jednog jezika pomaže objasniti ove nalaze. Istraživanja pokazuju da ta vještina angažira izvršni kontrolni sustav mozga, skup procesa odgovoran za pažnju, inhibiciju i prebacivanje između zadataka.

Prebacivanje između jezika, sprečavanje izgovora pogrešne riječi, pamćenje različitih rječnika i izbor pravog izraza stalno opterećuju ove sustave. Rad je pokazao da ljudi koji koriste dva jezika tijekom života obično imaju veći hipokampus.

Višejezičnost je usko povezana sa zdravijim starenjem

To znači da je hipokampus, ključna moždana regija za formiranje sjećanja, fizički veći. Veći ili strukturno jači hipokampus općenito je povezan s boljim pamćenjem i većom otpornošću na smanjenje volumena mozga uslijed starenja ili neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove.

Ovo novo istraživanje ističe se svojom razmjerom, dugoročnom perspektivom i širokim pristupom definiranju starenja. Kombiniranjem bioloških, bihevioralnih i životnih podataka, otkriva dosljedan obrazac: višejezičnost je usko povezana sa zdravijim starenjem.

I iako nije čarobni štit, to može biti jedno od svakodnevnih iskustava koje pomažu mozgu da ostane prilagodljiv, otporan i dulje mlad.